Povreda za koju su zasigurno svi čuli je tzv. „teniski lakat“. Iako nosi takvo ime, do nje ne dolazi samo u tenisu; čest je slučaj kod ljudi koji dosta rade sa šakama ili upotrebljavaju podlakticu (monteri prilikom upotrebe odvijača ili čak konobari prilikom otvaranja boca vina). Zapravo se ne radi o ozljedi u punom smislu riječi već o sindromu preopterećenja.
Bol je najčešća s vanjske strane lakta u području izbočine koju zovemo epikondil (otuda dolazi i latinsko ime lateralni epikondilitis), a s koje polazi skupina mišića koji izdižu šaku i prste (ekstenzori). Prekomjernom uporabom navedene mišićne skupine dolazi do upale „hvatišta” istih, što se manifestira karakerističnom boli, a kasnije i umanjenjem mišićne snage.
Analogno epikondiltisu, s unutarnje strane lakta također se nalazi jedna koštana izbočina (medijalni epikondil ili epitrohlea) na koju se hvata druga skupina muskulature podlaktice, i to ona koja pregiba šaku prema podlaktici – fleksorna skupina. I hvatište ove skupine podložno je upali, ali se ta rjeđe manifestira.
Liječenje je u najvećem broju slučajeva relativno jednostavno – sami sebi bolni dio možete masirati ledom i protuupalnom kremom nekoliko puta dnevno; obavezna je uporaba steznika u obliku trake za lakat kojim odmaramo upaljeno hvatište. Također je neizostavna fizikalna terapija koja znatno ubrzava izlječenje. U slučaju tvrdokornih promjena, upaljeno mjesto može se infiltrirati snažim potuupalnim lijekom do maskimalno 3 infiltracije. U slučaju da ni navedeno ne pomogne, potreban je operativni tretman.
Slijedeće često pitanje je: „Doktore, iskočila mi je ‘kvrga’ na laktu.“ U stražnjem djelu lakta, nakon duljeg pritiska istim o podlogu (npr. kod keramičara) ili nakon pada, pojavi se oteklina koja može biti i veličine šljive, ispunjena tekućim sadržajem. Radi se o upali sluzne vrećice koja se nalazi nad olekranonom (koštana izbočina sa stražnje strane lakatne kosti) koja se ispuni upalnim eksudatom. Međutim, nema razloga za zabrinutost jer je liječenje jednostavno – punkcija i odstranjenje tekućine popraćeno uporabom elastičnog zavoja i hladnih obloga nekoliko dana.
U sportovima kao što su rukomet, vaterpolo, tenis ili odbojka, pri pokušaju šuta ili prilikom amortizacije snažnih servisa, često dolazi do ozljede ligamenata lakta, tj. do njihovih istegnuća. Stanje je izrazito bolno i invalidizirajuće i sprečava nastavak sportske aktivnosti. Neophodna je primjena leda i funkcionalna imobilizacija steznicima koji onemogućavaju štetne pokrete, a samim time sprečavaju i bolove. Nužna je i fizikalna terapija, kao i odmor od specifičnih aktivnosti rukom na određeno vrijeme, ovisno o razvoju situacije.
Trauma lakta. Često dolazi do iskakanja (luksacija) lakta, pri čemu je neophodna pomoć liječnika. Nakon vraćanja zgloba lakta u prvobitan položaj nephodna je imobilizacija, čiji je cilj dovesti do cijeljenja tkiva. Po skidanju iste obavezna je dobra fizikalna terapija kojoj je cilj vratiti odgovarajući opseg pokreta laktu ali i snagu priležeće muskulature.
Prijelomi lakta su izrazito teške ozljede. Nerijetko nakon istih dolazi do kontrakture lakta slabijeg ili jačeg stupnja, štto donosi znatan stupanj radne ili sportske nesposobnosti. Prijelomi zato moraju biti tretirani odmah i u za to odgovarajućim ustanovama s iskustvom. Po operativnom zahvatu obavezna je dugotrajna fizikalna terapija.
Na kraju je potrebno je spomenuti degenerativne procese – kao što je artroza lakta. Najčešće je posljedica prekomjerne uporabe u već navedenim sportovima te u borilačkim sportovima. Usljed dugotrajnih mikrotraumi dolazi do procesa oštećenja hrskavice i do pojave protrahiranih upalnih procesa. Navedeni uzrokuju kontrakture zbog zadebljanja i skraćenja globne čahure ali i zbog pojave koštanih izdanaka (osteofita), koji svaki na svoj način umanjuju pokret. Česta je pojava i slobodnih zglobnih tijela koja putuju kroz zglob i u nekim pokretima bivaju uhvaćena između zglobnih tijela, uzokujući bol i „lok” lakta.
Degenerativne promjene najbolje je prevenirati prije nego što se pojave, i to po mogućnosti sprečavanjem prekomjernih ozljeda. U slučaju da do istih ipak dođe, prvi mogući operativni zahvat je artroskopija lakta – kojom smo u mogućnosti „očistiti“ zglob od odlomljenih komadića hrskavice ili slobodnih tjela, odstraniti osteofite i kalcifikate u i oko zgloba te vratiti pokretljivost navedenom zglobu. Na kraju spektra liječenja degenerativnih promjena dolazi zamjena zgloba lakta endoprotezom – u slučaju znatnih bolova i uznapredovalih degenerativnih procesa.