Neki ljudi nemaju simptome a otkriju poremećaj na rendgenskim snimkama. U naprednim slučajevima pacijent može izgledati kao da ima neprirodno šuplja leđa i izbočen abdomen, kratak torzo i gegajući hod.
Spondilolisteza može biti urođena (prisutna pri rođenju) ili razvijena tijekom djetinjstva (ili kasnije u životu). Poremećaj može rezultirati od fizičkih stresova na kralježnicu dobivenih nošenjem teških stvari, dizanjem utega, nogometom, gimnastikom, traumom i općim trošenjem. Kako se komponente kralježaka degeneriraju, integritet kralježnice je kompromitiran.
Druga vrsta spondilolisteze je degenerativna spondilolisteza koja se obično događa nakon 50 godina starosti. Ovo može stvoriti suženje u spinalnom kanalu (spinalna stenoza). Ovo stanje često se tretira operacijom.
Simptomi i ne-operativno liječenje
Tipični simptomi uključuju bol u donjem dijelu leđa, grčeve u mišićima, bol u bedru ili nozi, kao i slabost. Zanimljivo je da neki pacijenti ne pokazuju simptome i saznaju za poremećaj nakon spinalne radiografije.
Bol u donjem dijelu leđa koja se pripisuje ovom stanju tretira se ne-operativno. Tijekom faze akutne boli, preporuča se mirovanje u krevetu nekoliko dana. Aktivnosti koje uključuju naporno dizanje i saginjanje zabranjene su kako bi se spriječio stres na lumbalnu kralježnicu.
Terapija lijekovima
Tijekom akutne faze boli u donjem dijelu leđa se može prepisati lijekove. Neki od ovih lijekova mogu uključivati narkotike, acetaminofen, protuupalne agense, lijekove za opuštanje mišića i antidepresive. Narkotici se koriste na kratkoročnoj bazi, posebno zbog njihovog potencijala za ovisnost. Kada je bol u donjem dijelu leđa uzrokovana grčevima mišića, moguće je prepisati lijek za opuštanje mišića. Ovi se lijekovi obično koriste do tjedan dana i imaju učinak sedativa. Depresija može biti faktor kronične boli u donjem dijelu leđa. Antidepresivi imaju analgetička svojstva i mogu poboljšati san.
Pojas i fizikalna terapija
Drugi načini konzervativnog, ne-operativnog liječenja mogu uključivati i posebno napravljenu protezu. Proteza je dizajnirana kako bi smanjila teret (težinu) na lumbalnu kralježnicu. Fizička terapija mogla bi biti dodana planu liječenja. Oblici terapeutskoga vježbanja, uključujući istezanje, mogu poboljšati fleksibilnost mišića torza. Druge anaerobne vježbe mogu pomoći pri poboljšanju izdrživosti mišića, koordinaciji, snazi i omogućiti gubitak kilograma. Vježbanje također pomaže pri borbi protiv tjeskobe i depresije.
Napredak bolesti i neurološki deficit
Iako degenerativna spondilolisteza može uzrokovati pomicanje kralješka prema naprijed, to ne znači uvijek da je poremećaj progresivan. Segment kralježnice može biti stabilan, bez neurološkog kompromitiranja. Operacija ulazi u razmatranje onda kada poremećaj uzrokuje neurološki deficit kao što je inkontinencija ili ako pomicanje napreduje. Spinalna fuzija i instrumentacija mogu se razmotriti ako pomicanje prelazi tri milimetra. Ove kirurške procedure stabiliziraju stup kralježnice.
Kirurg bazira svoje odluke na anamnezi pacijenta, simptomima, radiografskim otkrićima, kao i stupnju i kutu pomaka kralješka. Pacijenti koji koriste duhan ili su pretili znaju imati niže stope uspjeha s fuzijom. Nikotin otežava proces fuzije, a pretilost stavlja pretjeranu težinu na lumbalnu kralježnicu.
Minimalno invazivno liječenje spinalne spondilolisteze
Opcije liječenja u našoj klinici uključuju mikro-endoskopske tretmane koji koriste cijevni sustav uređaja za povlačenje i uređaje za rad unutar kralježnice. Ovim tretmanima omogućavamo pacijentima nastavak normalnoga života, u isto vrijeme čuvajući normalne kretnje kralježnice i izbjegavajući agresivnu fuzijsku operaciju.
Spinalna fuzija i instrumentacija
Ova se dva postupka kombiniraju. Spinalna fuzija koristi kost samoga pacijenta (po mogućnosti) iz zdjelice. Kost donatora je mogućnost. Spinalna instrumentacija koristi medicinski dizajnirane umetke kao što su vijci i kavezi. Umetak (tj. umetci) drže segment kralježnice osiguranim, omogućavajući fuziju. Instrumentacija pruža brže olakšanje od boli, oporavak i može eliminirati potrebu za protezom nakon operacije. Dva kirurška postupka koji koriste spinalnu fuziju i instrumentaciju nazivaju se ALIF i TLIF/PLIF.