Ozljede ramena po ozbiljnosti se kreću od najjednostavnijih uganuća preko istegnuća tetiva ili ligamenata, sve do iščašenja ramena ili puknuća tetiva (tetive rotatorne manžete), što dovodi do funkcionalne nemoći i nemogućnosti nastavka sportske karijere. Valja navesti još ozljede koje nastaju zbog prilagodbe tijela zahtjevima sporta.
Artroskopskim zahvatom mogu se riješiti i velike ozljede ramena, od nestabilna ramena, preko degenerativnih i upalnih problema pa sve do ruptura tetiva ramena, uklještenja živaca u području ramena i slično. Nakon takvih zahvata postoperativna bol je znatno manja, oporavak brži i sigurniji. Od izuzetne je važnosti da se rehabilitacija provede u za to specijaliziranom centru u suradnji s ortopedom koji je obavio operaciju. Na taj se način povećava uspješnost zahvata.
Fizikalna terapija
Rehabilitaciju nakon operativnog zahvata potrebno je započeti ubrzo nakon zahvata (unutar 2-3 dana). Prva 4 tjedna, odnosno prema dogovoru s operaterom, pacijentu se daje ortoza zbog očuvanja, tj imobilizacije ramenog zgloba. Nastavlja se s terapijskim programom u cilju smanjenja boli i upale (krioterapija, masaža protuupalnim medikamentima, elektroterapija), započinje se s pasivnim vježbama gibljivosti u ramenom zglobu te izometričkim vježbama snaženja mišića ramena. 3-6 tjedana, odnosno prema dogovoru s operaterom, ukidaju se krioterapija i elektroterapija te se sve više uvodi aktivno izvođenje pokreta gdje uporabom snage vlastitih mišića pacijenti povećavaju opseg pokreta.
Prije završetka programa fizikalne terapije i pri povratku u sportsku ili drugu profesionalnu aktivnost, liječnik i fizioterapeut uče pacijenta kako izbjeći daljnje moguće poteškoće vezane uz njihovu dijagnozu, tj njihov zdravstveni problem jer je potrebno trajno održavati snagu i fleksibilnost ramenog obruča.