Za razliku od stražnje-bočne kanalne fuzije, PLIF postiže spinalnu fuziju u donjem dijelu leđa umetanjem koštanog kalema i/ili spinalnog implantata (npr. kaveza) izravno u prostor diska. Kada se kirurški pristup za ovu vrstu zahvata obavlja s leđa zove se stražnja interkorporalna fuzija kralježnice (PLIF). PLIF fuzija se često kombinira s istovremenom stražnje-bočnom operacijom spinalne fuzije.
Stražnja interkorporalna fuzija kralježnice (PLIF)
Prvo se pristupa kralježnici kroz tri do šest inča dugačak rez na sredini leđa. Lijevi i desni mišić donjeg dijela leđa (erector spinae) se miču s lamine na obje strane i na više razina.
Nakon što se pristupi kralježnici, lamina se odstranjuje (laminektomija), što omogućava vizualizaciju korijena živaca. Zglobovi, koji se nalaze izravno iznad korijena živaca, se onda mogu podrezati (skratiti) kako bi se omogućilo više mjesta korijenima živaca. Korijeni živaca se zatim povlače na jednu stranu i prostor diska se čisti od materijala diska. Koštani kalem, ili prednji među-tjelesni kavez s kosti, se zatim umeće u prostor diska i kost raste od jednog do drugog tijela u kralježnici.
Obavljanje čiste PLIF operacije kralježnice ima tu prednost da može pružiti stražnju fuziju prostora diska bez potrebe za drugim rezom koji bi bio potreban kod prednje/stražnje spinalne fuzije. Međutim, postoje i neke mane:
- Nije moguće odstraniti toliku količinu prostora diska sa stražnjim pristupom.
- Prednji pristup pruža mnogo obuhvatniju evakuaciju prostora diska i ovo dovodi do povećanog površinskog područja omogućenog za fuziju.
- Moguće je ubaciti mnogo veći koštani kalem i/ili spinalni implantat s prednjim pristupom.
- U slučajevima spinalne deformacije (tj. sužavajuća spondilolisteza) je teže smanjiti deformaciju koristeći samo stražnji pristup
- Postoji malen rizik da će umetanje koštanoga kalema ili kaveza sa stražnje strane omogućiti povratno pulsiranje istoga natrag u kanal i stvoriti kompresiju živca.
Stope PLIF operacije veće su nego stope stražnje-bočne fuzije zato što se kost umeće u prednji dio kralježnice. Kost se u prednjem dijelu bolje stapa zato što postoji veće površinsko područje nego u stražnjem-bočnom kanalu i zato što se kost pod kompresijom. Kost pod kompresijom bolje zacjeljuje zato što kost bolje odgovara na pritisak (Wolffov zakon) dok kost pod naporom (stražnje-bočne fuzije) ne prima toliko pritiska.
Rizici i komplikacije PLIF operacije kralježnice
Primarni rizik ove vrste operacije donjeg dijela leđa jest da neće doći do čvrste fuzije (nema sjedinjavanja) i mogla bi biti potrebna dodatna operacija leđa kako bi se ponovno spojilo kralježnicu. Stope fuzije za PLIF trebale bi biti oko 90-95%.
Stope ne-spajanja su više za pacijente koji su imali prethodnu operaciju kralježnice, koji puše ili koji su pretili, koji imaju fuzijsku operaciju na više razina i koji su liječeni zračenjem protiv raka. Neće svim pacijentima koji imaju ne-spajanje biti potrebna druga procedura spinalne fuzije. Dok god je zglob stabilan i simptomi pacijenta poboljšani, nije nužna daljnja operacija leđa.
Osim ne-spajanja, rizici spinalne fuzije uključuju infekciju ili krvarenje. Ove komplikacije su poprilično neučestale (približno 1% do 3% slučajeva). Nadalje, postoji rizik postizanja uspješne fuzije leđa ali koja ne rezultira smanjenjem boli pacijenta.